Giovanni Batista Vico, kojemu novija povijesna filozofija daje jedno od prvih mjesta među utemeljiteljima filozofije povijesti provođenoj na znanstvenim temeljima, zastupa u svome glavnom djelu zamašnu misao, da su u povijesti za razvitak svih povijesnih događaja odlučna dva faktora: ljudski um i socijalni autoritet, pod kojim on razumijeva narodnu predaju, koja se očituje kao opće mnijenje, a to se za svaku povijesnu epohu na svoj posebni način manifestira. Vojvodina, koja je tijekom svog povijesnog života zapadala u različite političke i socijalne sfere, ipak je znala očuvati neku, pa bilo i tanku, individualnost, koja je pače u nekoliko prigoda, kao u doba cara Jovana, te god. 1849. pa 1918. dobila i neke političke ocrte, pa je zato tražila već odavno svoju povijest.
Autor je sabrao cijeli materijal, rasporedio ga u dijelove i poglavlja, da time djelo bude preglednije, a prikazivanje raznih događaja bolje i jasnije. Svoje izlaganje započeo je s najstarijim vremenima, da čitatelj može od najstarijeg doba neprekidnom suvislošću pratiti politički, društveni, materijalni i kulturni razvitak našeg naroda.
