Ekonomisti su na lošem glasu. Kao da nije dovoljno to što pretpostavljaju kako su sva ljudska djelovanja potaknuta vlastitim interesom i amoralnošću, već se, osim toga, gotovo uvijek nalaze u ulozi zagovaratelja slobodnog tržišta. Posljedica toga je da većina ljudi, koja već i onako ne dijele njihova mišljenja ignorira baš sve što ekonomisti imaju za reć. U tomu se krije problem. Čak i za visokoobrazovane ljude ekonomija je minsko polje puno zabluda i pogrešaka. Gotovo svako široko rasprostranjeno uvjerenje među onima čije znanje iz ovog područja nije blistavo – a toj skupini pripadaju prosječni porezni obveznici i potrošači, ali i veći broj novinara, političara i političkih aktivista – pogrešno je. Razina ekonomske nepismenosti upravo je zapanjujuća.
“Zbog takve složenosti svijeta u kojem živimo odlučio sam napisati ovu knjigu, kao priručnik o ekonomskim zabludama. Strogo govoreći, zabluda je jednostavno argument, koji vas povede od istinite pretpostavke do lažnog zaključka. Međutim, ono što ga čini zabludom, za razliku od obične pogreške, činjenica je da zabluda zvuči točno kada je prvi put čujete. U stvari, često zahtijeva značajnu količinu promućurnosti kako bi se shvatilo zbog čega je lažni zaključak, u stvari, nevjerodostojan. Zablude su naročito učestale na polju ekonomije, jer ljudi ne uviđaju složenost njihovih pojava. Zatvaramo oči pred činjenicom da je sve povezano, sve se nalazi u uzajamno ovisnom položaju. Zaboravljamo činjenicu da su ljudi skloni mijenjanju ponašanja pod utjecajem promijenjenog okoliša. Previđamo činjenicu da se neke stvari moraju zbrajati, ako ne odmah, a ono barem dugoročno gledano (potrošnja i proizvodnja, uvoz i izvoz itd.).”
Joseph Heath, želi podići razinu naše ekonomske pismenosti. U svojoj
knjizi Filthy Lucre – Prljavo bogatstvo, uz pomoć
primjera iz
svakodnevnog života, raskrinkava niz od šest omiljenih zabluda političke
desnice, a zatim isto tako postupa sa zabludama ljevice.