U ovom romanu Ive Brešana ponovo se suočavamo sa, za njega, karakterističnim postupkom povezivanja važnih tekstova iz povijesti kulture s našom suvremenošću. Ovaj put se kao kulturalni obrazac pojavljuje biografija markiza de Sadea i njegov književni opus. Brešan razvija kompleksnu fabulu po kojoj jedan naš suvremenik, koji živi u Hrvatskoj, pronalazi na tavanu svoje kuće dosad nepoznatu autobiografiju de Sadea. Uvjerivši se da je riječ o originalu, daljim istraživanjem ustanovljuje da je on zapravo izravni potomak de Sadea: otkriće krvne veze s de Sadeom pojavljuje se zapravo kao svojevrsni triger niza promjena u životu glavnoga junaka. On se počinje identificirati sa svojim dalekim pretkom: istražuje vlastitu seksualnost prelazeći u područje zabranjenog i morbidnog.
Baveći se paralelnim sudbinama i gradeći radnju na dva vremenska plana, Brešan zapravo sugerira misao kako je područje erotizma i danas, unatoč proklamiranom libertinstvu i hedonizmu modernog doba, zapravo tajnovito i još skriva mnoge nepoznanice te kako nastojanje da se realizira totalna sloboda vodi društvenoj osudi.
