Razgovori

Kako ćemo nešto nazvati nije važno niti kod vjernika niti kod ateista. Ono što je važno je istinska duhovnost koja počinje prekoračenjem sebičnosti. Tada ljudi počinju činiti dobro. Osjećaju povezanost i postaju suosjećajni. Ispunjavanje vlastitih materijalnih želja i potreba nije im više najvažnije u životu. Ponekad su spremni izgubiti sve što imaju, pa čak i vlastiti život, kako bi pomogli drugim ljudima. Možemo reći da su prekoračili spone materijalnog života. Nešto im je bilo važnije od prolaznih užitaka. A to što su osjetili u sebi kad su odustali od vezanosti za materijalno bio je dodir vječnosti. To je prava duhovnost iako je tako ne zovemo. Ljudi su je postigli makar nisu vjerovali u nju. Put prema vječnosti počinje dobrotom. Uvijek možemo početi činiti dobro. Kad osjetimo potrebu da pomognemo drugim bićima i prirodi, stupili smo na put duhovnosti. Nismo više sami sebi svrha, naše materijalno postojanje nije više jedino važno. Shvaćamo da smo ispunjeni kad pomažemo drugima. Osjećamo dodir vječnosti i slijedimo je. Slijedimo njezine zakone, a to su zakoni dobrote i sklada. Sebičnost u njima ne postoji. I to je pravi put u duhovnost – put dobrote.