SLAVKO ŠOHAJ

Dok na svojim slikama nije stvorio slikarsku senzaciju, koja je u isto vrijeme i san – tajanstveno stanje duha iznad stvari i iznad života – ali je ujedno i sklad (našem smirenom biću sukladan odnos linija, ploha i boja), prošao je Slavko Šohaj relativno dug put, dovoljno dug da bi mogao sakupiti potrebna iskustva: ona koja su mu bila neophodna za ovaj posljednji stupanj. Kojem vremenu pripada slikarstvo Slavka Šohaja? Upitamo li to bez preduvjerenja i bez neke polemičke intonacije, svaki će odgovor nešto govoriti i o vremenu u kojem jesmo. Na takav posredni način i ovo je slikarstvo nesumnjivo prisutno. Očito je, međutim, i da ne dijeli nijednu od otvorenih dilema ovog trenutka (s isto onoliko prava, uostalom, koliko ga imaju i mnoge od aktualnih alternativa koje se međusobno isključuju). Njegovo slikarstvo traži ovjerovljenje u sebi samom; polaže, dakle, pravo na svoje vlastito vrijeme.