Zemlja iza šume – Vampirski mit u književnosti i na filmu

Iako
se Bram Stoker živo zanimao za narodne predaje i praznovjerice, prateći
s velikom pozornošću novinske vijesti o povremenim epidemijama
vampirizma, poput one o „Vampirima u Novoj Engleskoj“ što će je iz
Pulitzerovih „žutih“ novina New York World od
2. veljače 1896. gotovo čitavu prenijeti u tekst svog najpoznatijeg
romana, njegov Drakula u prvom redu ostaje željeno dijete literarne
fikcije, „postbajronovski vampir“ za kakvog su se zanimali Goethe i
Voltaire. O njemu su pisali nebrojeni autori, od Johna Polidorija i
Sheridana Le Fanua, preko Rudyarda Kiplinga i Gustava Meyrinka do Anne
Rice i Stephena Kinga, dok su ga na velikom ekranu ovjekovječili
velikani filmske umjetnosti poput Murnaua, Herzoga i Coppole. Slabašna
referencija na Vlada Tepeša daje mu povijesno opravdanje, a bolne teme
poput ksenofobije ili side čine ga dan-danas nadasve aktualnim.

Književna
elita osamnaestog i devetnaestog stoljeća latila se motiva vampira
nakon što su horde neumrlih noćnika, iznikle iz jada, bolesti i straha,
stoljećima terorizirale čitave regije Starog i Novog svijeta, o kakvima
se i Stoker informirao iz najrazličitijih izvora.