Sorel ostaje anomalan lik. Drugi ideolozi i proroci devetnaestog stoljeća sigurno su unijeti u kartoteke, etiketirani i klasificirani. Učenja, utjecaji, osobnosti Milla, Carlylea, Comtea, Darwina, Dostojevskog, Wagnera, Nietzschea, čak i Marxa, sigurno su pospremljeni na odgovarajuće police u muzejima povijesti ideja. Sorel ostaje, kao što je bio i za života, neklasificiran, nesvojatan i odbacivan kako od desnice, tako i od ljevice.
Je li on bio hrabar i briljantan inovator ubojite genijalnosti kao što to pregršt njegovih učenika tvrdi? Ili puki romantičarski žurnalist, kao što ga naziva George Lichtheim? Pesimist “jadikujući zbog krvi”, u prezirnoj frazi G.D.H. Colea? Ili, s Marxom, jedini originalni mislitelj (po Croceu) kojega je socijalizam ikada imao? Ili notorna budala, kako ga je nesmiljeno opisao Lenjin?