DRUKČIJI POGLED NA BRAK I OBITELJ

Bračna i obiteljska problematika, bez obzira na svoje društveno-političke, zakonske, ideološke i crkveno-religijske aspekte, bila je a vjerojatno će i ostati najviše korištena tema lijepe književnosti, takozvane popularne psihologije i niza praktičnih priručnika za svakodnevni život i ponašanje ljudi. Pedesetih godina ovog stoljeća ta tema dobiva jedno posve novo značenje i položaj u suvremenom znanstvenom pristupu čovjeku i njegovom ponašanju. Najprije u Sjedinjenim Američkim Državama a kasnije i u Evropi, prvenstveno unutar psihijatrije, psihologije i psihotereapije ali i u svim srodnim disciplinama i strukama, koje se teoretski i praktički bave čovjekom i njegovim ponašanjem (antropologija, etnologija, sociologija, socijalni rad, pedagogija, andragogija i dr.), a sve u okvirima naglog razvoja “obiteljske” terapije u najširem smislu riječi, na bračnu i obiteljsku problematiku počela se primjenjivati “nova paradigma”, novi znanstveni pristup, koji se zasniva na povezivanju suvremene teorije sistema, kibernetike, kvantne fizike i drugih dostinuća na području prirodnih znanosti s dosadašnjim psihijatrijskim, psihološkim, sociološkim i psihodinamskim saznanjima o čovjeku i njegovu ponašanju. Sve je to dovelo do “drukčijeg pristupa, “drugog kuta gledanja” na fenomen braka i obitelji, što sam nazvao sistemsko-psihodinamski pristup ili sistemsko-cirkularna odnosna psihodinamika bračne i obiteljske problematike.