Schlegelova hermeneutika

 Friedrich Schlegel, spiritus movens jenske
romantike, stekao je ugled kao teoretičar književnosti. U ovoj knjizi razmotren
je njegov prinos razvoju hermeneutičke filozofije te recepcija njegovih misli u
suvremenim filozofskim pravcima. Schlegel razvija svoju hermeneutičku kritiku
kao univerzalnu metodu razumijevanja pod utjecajem filoloških rasprava
Friedrich A. Wolfa o nastanku Homerovih epova. Estetička prosudba i
sufilozofiranje s tekstom osnovni su zahtjevi njegove teorije razumijevanja i
izlaganja. Umjetničko djelo istinski živi jedino u razumijevanju. Stoga
filozofija ne smije ostati apstraktna djelatnost našega duha nego živo
promišljanje kulturnih, umjetničkih i misaonih ostvarenja, njihova aplikacija
na postojeće vrijeme i briga za buduće posredovanje. Na primjeru Schlegelove
kritike Platona, Spinoze i Fichtea pokazano je kako pisano slovo klasičnih
mislitelja može biti aktualizirano, produhovljeno, upotpunjeno. Schlegelovo
razumijevanje razmotreno je i kao dijaloški odnos slova i duha s kojim se
neminovno suočava svaki autor i interpret teksta.