Umjerenost se često pogrešno shvaća kao dobra strana mlakih i neodlučnih – onih koji traže sigurno utočište između krajnosti. Nije neobično da mnogi političari, zbog straha od gubitka izbora, ne žele biti etiketirani kao „umjereni“. No što ako je umjerenost zapravo hrabra, promišljena i prijeko potrebna? U knjizi Zašto ne umjerenost? Pisma mladim radikalima, Aurelian Craiutu osporava ovu raširenu predrasudu i otkriva umjerenost kao složenu političku i moralnu vrlinu, duboko ukorijenjenu u povijesti, ali i iznenađujuće radikalnu. Kroz niz izmaštanih pisama između uvjerenog umjerenjaka i dvoje mladih radikala, autor razvija uvjerljivu obranu umjerenosti i nudi novu viziju njezine uloge u današnjem svijetu. U vremenu polarizacije i političkih napetosti, Craiutu nas podsjeća da si ne možemo priuštiti olako prepustiti liberalnu civilizaciju i otvoreno društvo koje smo naslijedili. Umjerenost, daleko od pasivne sredine, postaje aktivna snaga za očuvanje demokracije, slobode i razuma.
Knjiga je ovo za sve koji se usuđuju misliti drukčije – i vjerovati da između krajnosti postoji treći put.
* * *
Mudro je slijediti primjer umjerenjaka. Kad se suoče s opozicijom, oni ne žele cenzurirati ni izbjegavati svoje kritičare čak ni kad ih smatraju neugodnima. Uvijek se treba boriti protiv ignoriranja i zastrašivanja. Riječ „ignoriranje“ ne postoji u rječniku umjerenjaka, a ne bi smjela postojati ni u vašem. Vaši protivnici i kritičari trebali bi u vama pobuditi znatiželju, a ne ljutnju. Umjesto da sastavljate crne liste stvarnih ili izmišljenih neprijatelja koje treba ukloniti, izbjegavajte svaki ostracizam i težite stvaranju i održavanju otvorenih prostora u kojima se slobodno natječu različita mišljenja i prevladava duh znatiželje i tolerancije. Neka vas nadahnjuju oni koji vole i njeguju „neusiljenost snažnog i muževnog društva, prijateljstva koje uživa u oštrini i snazi svojih istupa“. Njihovo će društvo u vama potaknuti osjećaj zajedništva i razviti sposobnost uspostavljanja kontakta i empatije s drugima.
* * *
Uvijek gledajte širu sliku. Umjerenjaci su realisti koji slijede činjenice, ne žele ih iskrivljavati, i izbjegavaju lažne pretpostavke koje bi dovele do krivih zaključaka. Nikad ne prihvaćaju argumente zdravo za gotovo, nego ih uvijek podvrgavaju kritičkom preispitivanju. Kad se činjenice promijene, oni smatraju da trebaju promijeniti svoje stavove u skladu s tim. Nije važno je li netko počeo kao socijalist, konzervativac ili klasični liberal: svatko mora biti spreman prilagođavati vlastita gledišta kada vidi da mu stvarnost proturječi. Stoga su umjerenjaci spremni plivati protiv struje kad je to potrebno i izbjegavati svako ortaštvo sa službenim dogmama i propagandom. Nadalje, oni paze da ne koriste uvijene fraze kojima bi prikrivali svoje stvarne namjere i ciljeve. Govore jasno i otvoreno, bez bahatosti i dociranja.
