Ah – reče miš. – Svijet mi svaki dan postaje sve tješnji. Isprva je bio toliko prostran da sam se bojao, pa sam trčao dalje i bio sretan što napokon u daljini slijeva i s desna vidim zidove, ali ti dugi zidovi toliko se brzo približavaju jedan drugome da sam već u posljednjoj prostoriji, a ondje u kutu stoji zamka u koju ću uletjeti. – Trebaš samo promijeniti smjer u kojem trćiš – reče mačka i… poždere ga.
Franz Kafka
