Filozofski diskurs moderne

Ovo
djelo Jürgena Habermasa, nastavljača tradicije frankfurtskog instituta za
društvena istraživanja, obrađuje najaktualnije filozofske i uopće intelektualne
teme suvremenosti. Habermas je lucidno prikazao stavove vodećih teoretičara
postmoderne i suprotstavio im svoja gledišta koja se zasnivaju na
rehabilitaciji i redefiniciji pojma uma. Habermas istražuje svijest o vremenu
moderne i njezinu potrebu za samoizvjesnošću. Pri tome polazi od Hegelovih
razmatranja o moderni, a slijedi prikaz posthegelijanske situacije i, naročito
Nietzschea kao moguće prekretnice u načinu promišljanja moderne. Horkheimer i
Adorno tematizirani su zbog isprepletenosti mita i prosvjetiteljstva u njihovu
djelu, a Heidegger zbog svog kritičko-matafizičkog rastakanja zapadnog
racionalizma. Tu je i francuski poststrukturalist Derrida sa svojim
nadmašivanjem temporalizirane filozofije iskona i kritikom fonocentrizma.
Habermas je prikazao i komentirao još i Bataillea i Foucaulta kao mislioce koji
su raskrinkavali – jedan inzistiranjem na erotizmu, drugi analizom humanističkih
koncepata i teorijom moći – koncepte novovjekovne metafizike subjekta